Nova knjiga Komnena Bećirovića „Borba za spas Morače”, koja je objavljena u izdanju „Svetigore”, promovisana je pred brojnom publikom u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.
- Povratak istinskih Crnogoraca biće onda kada učestvuju u spasavanju nemanjićke lavre Manastira Morače i moračkog kanjona, koji je zapamćen i zapisan u istoriji svijeta, u istoriji čovječanstva, da ne govorim o istoriji nemanjićkog naroda srpskoga, crnogorskoga... Zapisana je lavra moračka, zapisana je od ovih ruskih izaslanika koji su u svoje vrijeme dolazili. Daj Bože da oni dolaze i u vremenima posle ovih naših vremena i da nađu i lavru moračku, i morački kanjon, jedistven u Evropi, a da sa njima nađu i nas onakvim kakvi smo bili u vrijeme Petra Prvog i Petra Drugog Petrovića – kazao je mitropolit Amfilohije.
On je dodao da blagodari Komnenu Bećiroviću što nas je svojom knjigom „Borba za spas Morače” sabrao u kripti hrama.
Autor knjige Komnen Bećirović je istakao da se Morača brani od zla koje joj prijeti već više decenija, ističući da je dolaskom poznatog svjetskog ekologa Franca Vebera borba za spas Morače poprimila međunarodni karakter.
- Ova knjiga sadrži moje tekstove nastale tokom poslednjih sedamnaest godina. U pitanju su moje reakcije, obraćanja, vapaji protiv potapanja Morače od strane vlasti. Ova knjiga je odgovor, koliko je to bilo moguće i u mojoj moći, na višedecenijsku ostrvljenost vlasti na Moraču – kazao je, između ostalog, u svom obraćanju autor Komnen Bećirović.
Akademik Matija Bećković je kazao da je Komnen Bećirović veći dio svog života posvetio odbrani Morače.
- Bećirović ima sabrata Kostu Radovića koji oplakuje potopljenu Pivu. I ja ću im se pridružiti. Nema u Crnoj Gori ništa što bi se smjelo potopiti. Počelo je iza Drugog svjetskog rata pričom da se isuši Skadarsko jezero. To je bila velika priča, da nestane jezero koje postoji, a završilo se da se naprave jezera tamo gdje ih nikada nije ni bilo. I što je najgore, nijesam primijetio u ovim našim brdima, da su se ljudi protiv toga bunili, nego kao da su u potopu vidjeli jedinu nadu, da će ih negdje zbog toga preseliti i da će dobiti neki drugi zavičaj. Nada u potop bila je jedina perspektiva. Crna Gora je Nojev kovčeg isplivao iz kosovskog potopa – kazao je, između ostalog, Bećković. Prof. dr Milo Mrkić istakao je da je aspekt Komnenove borbe za Moraču za pohvalu, te da je u pitanju aspekt od međunarodnog značaja.
- Trideset i pet godina pišem i govorim o potopu Pive. Više sam i zanijemio od apsurda koji sam doživio. Piva je primjer kako ne treba raditi. Šta su Pivljani dobili potopom? Seobu. Ta muka čeka i Moraču ako se vlast ne osvijesti – kazao je, između ostalog, Kosta Radović. Dr Budo Aleksić je kazao da je Bećirović započeo borbu jednim člankom u „Politici” 1987, protiv utamničenja Morače.
- Vlast koja je upravo te 1991. godine proglasila Crnu Goru za ekološku državu, spriječila je uvrštavanje Morače na listu Uneska. I to je veliki paradoks. Drugi paradoks na koji Bećirović ukazuje u ovoj knjizi jeste da jedna vlast koja se kune u evropske vrijednosti vaskrsava najpogubniji projekat iz totalitarnog režima, a to je potapanje Morače sa svim njenim prirodnim i kulturnim bogatsvima – zaključio je on.
Moderator večeri bio je sveštenik mr Predrag Šćepanović, a nastupio je i narodni guslar Stavan Vujačić.
A.Ć.


Savez pisaca Rusije odlikovao mitropolita

Savez pisaca Rusije odlikovao je mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija svojim najvišim priznanjem – Zlatnom medaljom Puškina. Ovo visoko priznanje Amfilohiju je dodijeljeno za knjigu „Ljetopis novog kosovskog raspeća”. Priznanje koje nosi ime slavnog ruskog pjesnika mitropolitu crnogorsko-primorskom uručila je na svečanosti u kripti Sabornog hrama Vasksenja Hristovog u Podgorici članica Moskovske uprave Saveza pisaca Rusije pjesnikinja Tatjana Koti. Gošću iz Rusije predstavio je književnik Radomir Uljarević.
- Riječ Božija je ona kroz koju je sve postalo što je postalo. Biti vjeran toj riječi i njegovom bogočovječanskom djelu, to je osnovno zvanje svakog istinskog ljudskog bića. Zato me raduje što sam dobio jedno takvo priznanje, baš u ovo vrijeme, na ovaj dan rođenja Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca. Dragocjeno je što je to upravo Puškinovo odlikovanje. Ni Napoleon ni Puškin nijesu znali za montenegrine, jer ih tada nije ni bilo, nego za Crnogorce. Danas se obnavlja to pamćenje na crnogorca izvornog Njegoševog tipa. Daj Bože da se i montenegrini vrate i postanu Černogorci – kazao je mitropolit primajući priznanje.